Objavljeno: 21/10/2026
Kada govorimo o osiguranju šuma od požara, važno je razlikovati velike šumske komplekse kojima upravljaju javna preduzeća od privatnih parcela sa šumom. Za vlasnika privatne šume najvažnije pitanje nije samo „da li postoji osiguranje“, već šta osiguravač konkretno prihvata kao predmet osiguranja i pod kojim uslovima.
Ovo je drugi deo serijala koji se bavi osiguranjem i rizicima u kontekstu šumskih požara u privatnoj i državnoj svojini u Srbiji. U prethodnom delu smo se bavili time kolike su bile razmere požara u Srbiji i da li se šuma uopšte može osigurati. Napominjemo da je serijal informativnog karaktera.

Mogućnost postoji, ali dostupnost konkretnog pokrića zavisi od proizvoda osiguravača i karakteristika same šume.
Posebno postoji osiguranje poljoprivredne proizvodnje u okviru kojeg se mogu osiguravati sadni materijal i mlade šumske kulture. Kod takvih proizvoda požar može biti jedan od osnovnih rizika, uz druga pokrića koja zavise od konkretne polise.
To je drugačije od pitanja osiguranja velike, zrele šume i njene drvne mase. Za takvu imovinu osiguravač mora da proceni mnogo više elemenata: starost i vrstu sastojine, površinu, lokaciju, način gazdovanja, pristupačnost terena, protivpožarnu zaštitu i potencijalnu vrednost štete. Zbog toga se kod privatne šume ne može jednostavno reći da je „šuma osigurana“ bez uvida u konkretnu polisu.
Kod kuće je relativno lako odrediti šta predstavlja osiguranu imovinu. Kod šume je situacija drugačija: njena vrednost nije samo vrednost zemljišta. Postoji vrednost drvne mase, starost stabala, očekivani prinos, vrsta drveta, planirani period eksploatacije i drugi faktori.
Istovremeno, rizik nije isti na svakoj lokaciji. Šuma kojoj je teško prići vatrogasnim vozilima, koja nema adekvatne protivpožarne proseke ili se nalazi u području sa visokim rizikom od požara predstavlja drugačiji rizik od šume koja ima razvijenu protivpožarnu infrastrukturu. Zbog toga osiguranje takve imovine može zahtevati individualnu procenu.
Konekta plus – posrednik u osiguranju sa višegodišnjim iskustvom. Za sve informacije u vezi osiguranja pošaljite nam upit na stranici kontakt ili nas pozovite telefonom.
Ovo je situacija u kojoj se različite vrste osiguranja mogu preklapati, ali ih ne treba mešati:
Zato činjenica da neko ima „osiguranje imovine“ sama po sebi nije dovoljna da se zaključi da će biti nadoknađena svaka šteta koja nastane u požaru. Presudni su predmet osiguranja, ugovoreni rizici, osigurana suma, isključenja i ostali uslovi polise.
Požar ne mora nastati prirodnim putem. Ako drugo fizičko ili pravno lice pričini štetu šumi, pitanje naknade može postojati nezavisno od osiguranja. Zakon o šumama propisuje da fizička i pravna lica koja nanesu štetu šumi imaju obavezu da nastalu štetu nadoknade sopstveniku, odnosno korisniku šuma.
To znači da u konkretnom slučaju mogu postojati dva različita mehanizma: naknada štete od odgovornog lica i naknada iz osiguranja, ukoliko postoji odgovarajuće osiguravajuće pokriće. Ta dva mehanizma ne treba poistovećivati.
Ne. Osiguranje služi pokrivanju budućeg, neizvesnog rizika i ne može se ugovoriti nakon što je osigurani slučaj već nastao sa ciljem da se postojeća šteta naknadno pokrije. Zbog toga se osiguranje ugovara pre požara, uz uslove koje osiguravač prihvata prilikom zaključenja ugovora.
Ovo je posebno važno kod sezonskih rizika. Činjenica da je određena oblast već zahvaćena požarima može uticati na procenu rizika i uslove pod kojima će osiguravač prihvatiti novo pokriće.
Pre zaključenja polise vlasnik bi trebalo da proveri najmanje nekoliko osnovnih stvari:
Kod šuma je posebno važno i pitanje protivpožarne zaštite, jer Zakon o šumama propisuje obaveze vlasnika i korisnika u pogledu zaštite šuma od požara. Vlasnik, odnosno korisnik šume mora, između ostalog, da obezbedi funkcionisanje i održavanje protivpožarne infrastrukture, a o nastanku požara mora odmah obavestiti nadležnu vatrogasno-spasilačku jedinicu i Ministarstvo. Za određene šume zakon propisuje i dostavljanje izveštaja o nastaloj šteti najkasnije 30 dana od gašenja požara.
Osiguranje, dakle, nije zamena za mere zaštite. Ono je finansijski mehanizam koji može da pomogne kada se osigurani rizik ipak ostvari.
U sledećem delu bavimo se time ko snosi trošak kada izgori velika šumska površina.